Propolis ili pčelinje ljepilo je pčelinji proizvod koji se od davnina koristi u pučkoj, a posljednjih desetljeća i u konvencionalnoj medicini kao pomoćno terapeutsko sredstvo (adjuvans). Kemijski sastav propolisa poznat je tek u novije vrijeme i on bitno ovisi o njegovom porijeklu. Nadalje, treba uvijek imati na umu pored potencijalnih dobrobiti i moguće, iako rijetke, nuspojave koje se javljaju uglavnom kod osoba sklonih alergijama.
Što je propolis? Propolis je ljepljiva smolasta tvar koja nastaje preradom biljnih sokova koje pčele sakupljaju sa različitih biljaka, uglavnom jablanova i zimzelenog drveća. Naziv „propolis“ potječe od grčkih riječi pro = prije, ispred, za i polis = grad, što se prevodi kao „ obrana za grad“ ili „branitelj grada“. Tako se košnica („grad pčela“) pomoću njega štiti od napada uljeza, uključujući infekciju. Pčele proizvode propolis i koriste ga da bi se zaštitile i stvorile u prirodi najsterilniji poznati prostor. Osim što ima ulogu da zabrtvljuje (tj. zatvara postojeće rupe i pukotine ), popravlja i pojačava sveukupnu strukturu košnice, propolis ima i ulogu imunološkog sustava u košnici tako što djeluje protuibakterijski, proturvirusno i protugljivično.
Kemijski sastav propolisa Propolis se najvećim dijelom sastoji od ljepljive smole, koja je obično kontaminirana peludom, pčelinjim voskom, prašinom, i drugim materijalima, što ovisi o klimi, zemljopisnom položaju gdje se košnice nalaze, prevladavajućoj vegetaciji, kao i prisutnosti zagađivača okoline na tom području. Upravo zbog navedenih razloga, sastav propolisa može jako varirati, pa ne postoje standardne upute o doziranju, već se treba pridržavati uputa proizvođača propolisa odnosno propolisnog proizvoda kojeg smo nabavili. Tako, iako se za propolis zna već tisućama godina, znanje o njegovom kemijskom sastavu datira od pred svega nekoliko desetljeća. On je složen i sadrži otprilike: • 55% smole i balzama • 7,5% - 35% voskova • 10% hlapljivih ulja • 5% peluda • 5% masnih kiselina • 4,4% razne nečistoća (npr. ostaci pesticida, tragovi zagađenja okoliša...) • terpene • taninske tvari, izlučevine pljuvačnih žlijezdi pčela i ”akcidentalne” spojeve Propolis je bogat aminokiselinama, te ima visoki sadržaj vitamina, uključujući bioflavonoide (koji imaju poznato antioksidansno djelovanje). Tako od vitamina sadrži vit.B1, B2, B6, C, E, nikotinsku kiselinu i pantotensku kiselinu, te slijedeće minerale: natrij, kalij,magnezij, kalcij, barij, bor (u tragovima), stroncij, cink, kadmij, silicij, olovo, selen (u tragovina), nikal, krom, mangan, titan, srebro, bakar, kobalt, molibden, vanadij. Djeluje antivirusno, antibakterijski, antifungicidno, antimikotično i blago anestetski. Sadrži vosak, prirodne smole, eterična ulja i brojne aktivne mikroelemente. Primjena: Preventivnom upotrebom propolis čuva zdravlje, ublažava tegobe u slučajevima gripe, različitih oblika viroza, upalnih procesa ždrijela i usne šupljine. Preporuča se preventivna upotreba i u akutnim stanjima promuklosti, paradentoze, pojave afti te neugodnog zadaha usne šupljine. Kao prirodni antibiotik djeluje protuupalno, potiče cirkulaciju krvi i epitelizaciju lakših opekotina, površinskih ranica, ogrebotina i herpesa.
Primjedbe